Reggae.Hr

RECENZIJE | 10.5.2012

Edo Maajka se vratio. Iako bi se Edo već sutra povući u glazbenu penziju, a da pritom ostane zapamćen kao legenda, očito je da nam popularni Maajka ima još štošta za reći. Na novom albumu nema dirljivih srceparajućih tekstova kao što je onaj „Mahira i Alme“ niti bunta kao u „Trpaj“ ili „Mater vam jebem“ ali dobri stari glavonja je i dalje kilometrima ispred ostatka scene.

Kada na jednom albumu beatove rade producenti koje se može svrstati u sam svjetski vrh, a tekst piše jedan veoma dobar tekstopisac kao što je Edo Maajka, promašaj je nemoguć. Billain i Koolade su ljudi koji svojom proizvodnjom beatova zapanjuju i međunarodnu scenu, pa kako ne bi i nas. Billain je nedavno na jednom britanskom portalu proglašen jednim od najvećih budućih potencijala drum and bassa, a Koolade je već godinama međunarodno priznati hip-hop producent. Osim spomenutog dvojca, tu je naravno i redoviti gost na Edinim albumima, Dash sa svojim specifičnim stilom. No, da ne bi pomislili da se ovdje radi samo o produkcijskim prednostima, Edo je i dalje Edo. Ako je riječ o nacionalizmu, „vrlim“ političarima ili „teškom“ životu balkanskih direktora, Maajka je i dalje veoma oštar, tvrd, direktan i bez trunka autocenzure, baš kao i u svoje najbolje dane. Sa svojim suradnicima prateći najnovije glazbene trendove, Edo će rado zaroniti u dubstep ili dancehall vode, dok će istovremeno svojim pjesmama osuditi one čiji mu se pristup ne sviđa. Edo se, također, na svakom albumu pobrine za respektabilne goste koji ovdje ne služe popunjavanju rupa u inspiraciji domaćeg umjetnika, već podizanju kvalitete, kako albuma, tako i pjesme na kojoj gostuju. Tako će uz pomoć socijalno angažiranih tekstova Marčela i Kanđžije podići domaći dancehall na višu razinu („Drukčiji“), a Frenkie će uskočiti kada bude trebalo obraniti taj vrh dancehalla uz jedinstveni i vrhunski soundclash hit („Moj DJ“), ali i pomoći kada uz plesni ritam treba osuditi nacionalizam i dežurne huškače naroda („Ratata“). Ukoliko je ljubavna tematika u pitanju, tu je Saša Antić iz TBF-a, a zatreba li ismijavanje „pažljivih“ direktora, u album će Edo uključiti skeč legendarnog Željka Pervana. Obrađujući teme virusa svakodnevnog života kao što su kladionice ili briga oko mišljenja okoline, popularni će nas glavonja svojom vještinom storytellinga potpuno uvući u dirljivu priču. Uz tvrdi hip-hop beat i povremeno lutanje u old school te sampleiranje rock pjesama koji su tipični za albume Ede Maajke, na ovom se albumu pojavljuju i mračni beatovi pod utjecajem dubstepa ali i plesni dancehall utjecaji koje nedavno nismo mogli zamisliti uz Edine tekstove. Međutim, majstor kakav je Edo, takve novitete lako svlada te ti eksperimenti postaju najbolji radovi albuma.

Veteran regionalne rap scene vratio se s novim albumom, istovremeno nam servirajući tipične Maajkine pjesme kao i neka osvježenja u zvuku popularnog repera. Ovaj album nije ni blizu najboljim Edinim izdanjima, ali slušatelju pruža zanimljiv pogled u Edinu sadašnjost. Također, nakon godina na sceni i unatoč izdanju slabijem u odnosu na prethodnike, Edo Maajka će kvalitetom svoje glazbe još godinama ostati u vrhu balkanskog rapa. Marčelo ima mozak i umjetničku strast, Frenkie agresivnost i flow, a Edo ima sve navedeno (iako daleko ispod razine spomenutog dvojca), ali i svoj specifičan, slušateljima privlačniji, izričaj.

Tomislav Milićević