logo-t

Jamaram - "Freedom of Screech"
Recenzije
Dostojno proslavljen 420
Izvještaji

Dostojno proslavljen 420

Reggae veselica u KSET-u
Koncertna promocija albuma Brain Holidaysa
Vijesti

Koncertna promocija albuma Brain Holidaysa

Promocija albuma "System Error"
Josip A Lisac - "Eventualizam"
Recenzije

Josip A Lisac - "Eventualizam"

JAL naš svagdašnji
Banana Zvuk podcast
Podcast
prev
next

nike

Događanja
Intervjui
27. Veljača 2017

Pavlica: "Sviranje nekog instrumenta doprinosi afirmaciji nečijeg identiteta"

Prva truba Kawasaki 3P-a na intervjuu

Bliži se obilježavanje 25 godina rada Kawasaki 3P-a (Dom sportova, 25. ožujka) pa sam iz tog razloga ulovila Igora Pavlicu, našeg legendarnog trubača koji je aktivan u mnogim hrvatskih sastavima, a često se upuštao u projekte i s našim reggae bendovima. Koliko je zahtjevno biti trubač, kako podmetnuti kvalitetnu glazbu klincima samo su neke od tema koje smo obuhvatili u intervjuu...

Reggae hr: Krenut ćemo s tvojim osnovnim „glazbenim alatom“. Zašto truba?
Pavlica: Bio sam odveć neozbiljan za klavir pa sam radije bio u parku nego ga vježbao. Na preporuku profesorice klavira iz muzičke škole isprobao sam neke druge instrumente. Truba je bila najglasnija i imala je samo tri tipke pa je postala moj instrument.

Reggae hr: Koliko je zahtjevno biti trubač?
Pavlica: Truba je, bez pretjerivanja, jedan od najtežih puhačkih instrumenata. Na primjer, kada se vježbaju visoki registri tonova, trubač stvara veliki pritisak zraka što je fizički zahtjevno. Pa onda, ako se ne vježba nekoliko dana, vrlo brzo nestanu mišići oko usana a što dovodi do loše kvalitete tona i nemogućnosti duljeg sviranja. Trubač koji ne vježba nije trubač.

Reggae hr: Koja su tvoja razmišljanja kako klincima plasirati ili „podmetnuti“ kvalitetnu glazbu? Kako ih motivirati da uzmu instrument u ruke i počnu svirat?
Pavlica: Možda je lakše pitanje – kako ih „spasiti“ od konfekcije koje slušaju na uglavnom svim radio-stanicama ili kafićima. Malo je mjesta gdje se može slušati dobra glazba, a klubovi skoro pa da i ne postoje. Mislim da je bitno okruženje u kojem klinci rastu i prvi se put susreću s muzikom stoga prvo treba podučiti starce, a klinci će naći put do kvalitete. Stvaralačka igra i zabava je ključ motivacije klinaca za bavljenje glazbom. A muzičke škole bi trebale razvijati programe gdje je igra temelj otkrivanja harmonije, ritma, zvuka… Nakon toga, ako kroz takav pristup zavole muziku, disciplina i odgovornost prema vježbanju će doći sama od sebe. A u pubertetu, sviranje nekog instrumenta doprinosi afirmaciji nečijeg identiteta; to je ono kad dečki prime gitare u ruke zbog cura…

Dodatna slika 1

Reggae hr: Obzirom da se 25. ožujka obilježava 25 godina Kawasaki 3P-a u Domu sportova, možeš li mi opisati kako su izgledale tvoje godine u K3P-u?
Pavlica: Citirati ću Red Hot Chili Pepperse: „I like pleasure spiked with pain and music is my aeroplane…“ ili s K3p je uvijek red agonije pa red ekstaze…

Reggae hr: Pristupate li koncertu u Domu sportova kao nečem posebnom ili se pripremate kao za standardni nastup?
Pavlica: To nam je prvi samostalni nastup u Domu sportova pa je uzbuđenost ali i koncentracija povećana. S obzirom da smo profesionalci, svakom nastupu pristupamo jednako predano i s istom strašću. Možda je trema malo veća nego pred druge nastupe. Možda?

Reggae hr: Kawasaki 3P je jedan od rijetkih preživjelih sastava u Hrvatskoj koji koketiraju sa ska. Što ti voliš kod ska tj. kod reggae žanra općenito?
Pavlica: Kod ska muzike volim spajanje jazza i afričkih te kalipso ritmova iz pionirskih dana ska glazbe. To je žanr koji je otvoren i tolerantan prema svim stilskim pravcima popularne glazbe. Iz istoga razloga volim i reggae uz dodatak da reggae voli trubu pa i ja volim reggae.

Reggae hr: Prema tvom višegodišnjem iskustvu u glazbi, koliko angažirani tekstovi i komplicirani aranžmani mogu doprijeti do prosječnog slušatelja?
Pavlica: Teško. Malo ljudi sluša tekstove premda u reggae glazbi oni imaju katkada i ključnu, aktivističku ulogu. Prosječni slušatelj muziku shvaća kao razonodu pa se ne opterećuje porukama autora tekstova. Kada govorimo o složenim aranžmanima, prosječni slušatelj će ignorirati zahtjevne aranžmane ili takvi aranžmani neće do njega doprijeti.

Reggae hr: Svirao si s I-Tal Jamom a i u Naturalnoj Mistici, što za tebe znači prijenos jamajkanskog zvuka?
Pavlica: Početkom 80-ih, zahvaljujući Naturalnoj mistici, sam se bolje upoznao s reggae glazbom. Nekoliko godina kasnije punili smo sad već davno ugašeni Kulušić svake nedjelje, tri godine za redom. Publika se, uglavnom, sastojala od studenata iz onda nesvrstanih afričkih zemalja koji su, zbog političkog položaja Jugoslavije kao nesvrstane zemlje, studirali u Zagrebu. Bio sam iznenađen zbog njihovog plesa i otvorenosti prema reggaeu pa su tu strast prenijeli i na nas muzičare ali i na ostalu publiku. Energija mladih muzičara iz I-Tal Jama me je nadahnula pa smo odsvirali fantastičan koncert na otvaranju Seasplasha u Puli prije nekoliko godina – koncert kojeg se rado sjećam….

Reggae hr: Koliko pratiš zbivanja na našoj reggae sceni unazad 20 godina i imaš li neke zaključke?
Pavlica: Čini mi se da se domaća reggae i dub scena povećala po broju muzičara i praćenja globalnih trendova a što je očito po programu Medike, Mastersa, spomenutog Seasplasha i sve većem broju festivala sa sličnim žanrovskim predznakom. To je sigurno pozitivna stvar.

Reggae hr: I za kraj, jel Kawasaki 3P spreman za još 25 godina? 
Pavlica: Umrijet ćemo na stejđu, s instrumentima u ruci!

Tekst:  

Video sadržaj

Recenzije

Josip A Lisac - "Eventualizam"
Jamaram - "Freedom of Screech"
Conquering Lion - "Land of Confusion"
Triston Palmer - "Stop Spreading Rumors"
Teacha Dee - "Rastafari Way"