logo-t

8 godina Reggae hr-a: Raggalution u Zagrebu
Vijesti

8 godina Reggae hr-a: Raggalution u Zagrebu

Promocija albuma "Gatekeeper"
Dreadsquad - "Freedom Train Riddim/ Riddim Machine Vol. 2...
Recenzije
Artbeat izložba na rođendanu Reggae hr portala
Vijesti

Artbeat izložba na rođendanu Reggae hr portala

Izložba "stickera" u sklopu Reggae hr rođendana
FC Apatride UTD ‎– "Roots History Book"
Recenzije

FC Apatride UTD ‎– "Roots History Book"

Povijesne priče FC Apartide UTD-a 
prev
next

nike

Događanja
Intervjui
9. Studeni 2017

Munchies Sound:"...imao je Outlook ulogu okidača, a sad je na nama ostalima da si upotpunimo te nišane"

Puležani na intervjuu
Mile je na zadnjem partiju ulovio Damjana i Chvigya iz Munchies Sounda na intervjuu. Popričali su o utjecaju Outlook festivala, kako su nastali, kuda idu, kako reagiraju na nagradu Ambasador godine, kako ih pogodio grom na Velebitu...

Reggae hr: Do sada ste nekoliko puta nastupali u Rijeci, često ste ovdje, ali do sada niste dolazili sa soundom. Zašto je to tako? Nije Pula tako daleko...
Damjan: Ja sam živio u Rijeci pa sam imao tu situaciju da sam si kovao zanat time da sam bio i u ovoj ekipi s Hartere. Onda sam tu isto pjevao zasebno, a Munchiesi su bili nekoliko puta, ali ne znam, nekakav čudan splet okolnosti je uvijek bio i došlo je napokon to na red. Ima već dosta od toga, osobito kad sam ja zadnji put bio, a kamoli kad smo mi svirali, a meni je, a brijem i ostalim Munchiesima, jako drago mjesto. A i zbilja sam sretan da se to događa. U ovom slučaju, na otvorenome, što možda i nije špica tolika, ali da... Eto, sad smo ga digli, kiša je padala, cerada je pala. DIY totalni i zadovoljan sam dosta, mogu ti reć. Sad se nadam dobrom odazivu.

Reggae hr: Iz Pule ste, koja je zbog Outlooka, Seasplasha i svega toga središte naših dub događanja, naših soundsystem događanja. Ali kakva je situacija kad završi festivalska sezona u Puli?
Damjan: Baš smo danas pričali kad smo se vozili, ono, sto puta dođe ta tema. Da je Pula središte, to stoji, zbog tih festivala koji se događaju, ali kada stvar prestane... Mi smo se prije nekoliko godina uključili. Ajmo reći: „Hvalite me usta moja“, ali istina je da su se Munchiesi kao kolektiv skupili, izgradili kutije i sada već treću godinu za redom, ako se ne varam, imamo jedini mjesečni program. I u Hrvatskoj, osim Zagreba. Stvar je dosta dobro posjećena, iako... Dobro, ja sam čak i relativno zadovoljan lokacijom u Uljaniku, ono seoski disko kako bi se reklo, gdje se sve događa. To je čak i sve zadovoljeno i eto, to se gura i dođe ti to po 200, 300 ljudi. Evo, mogao bi Chvigyja isto stavit u intervju. Igor Svečarovski Chvigy, Arboretum Kolektiv, isto dio Munchiesa, čovjek tehničar kakvog nema. Bez znanja ovog čovjeka nema ništa. Ja sam možda tu pjesnik, a tu je čovjek koji se kuži. Tri godine vrtimo scenu u Puli?
Chvigy: Tako je, tako je. Prvo je bilo u Banjolama, koliko se sjećam. To je bio prvi soundsystem meeting.
Damjan: To je bio prvi ikada u Puli. I kao što sam rekao, Munchiesi su se skupili i skupa s prijateljima iz Arboretuma i više kolektiva, i Ervinom i ovim drum and basserima u nekakvu heterogenu masu koja uspješno djeluje. Evo sad smo imali prošli vikend prvi istarski soundclash, gdje je baš bio prvi clash s dva sounda, prijateljski. Big up Vibrations Addict! I bio je nevjerojatan, ono. I posjećenost i vajb. Zapravo, to je isto jedan cilj. Kad ljeto prođe i nestanu svi ti stranci i to, iako ti imaš kritičnu masu od 200, 300 ljudi po događanju, njih je 10, 15 posto zapravo tu zbog te muzike. Ostali dolaze. Ali opet nama je i cilj privući tu masu da oni kažu: „Ej, idemo na dub!“
Chvigy: Tako je, ali nije tu samo party u pitanju, nego neko druženje, upoznavanje te nove kulture, subkulture. Ima tu toga. Nije party samo, kao što bi rekli stariji ljudi koji ne kuže: „Tu se gremo drogirat“. Nije tako
Damjan: I nije tako. I sam znaš, Mile, tu je i ta poruka koju pokušavamo gurat naprijed.

Sad kad ste spomenuli soundclash, kako je to prošlo?
Chvigy: Bilo je super. Posjećenost je čak bila viša od očekivanog i svi su super.
Damjan: Kužiš, imaš dva sounda u onoj maloj sobi. To trešti kao ludo i prijateljski. Pazi, Hrvatska ne može imati soundclash, ne može ovaj dio Europe imat soundclash kao što oni u UK-u, Saxon, Coxone i te priče imaju i ono „(neartikulirani zvuk) jebem ti sve..“ i nemamo mi Dennis Browna da mu platimo „Ej Dennis, daj da ti platimo, daj seri ovom liku iz Sutivanca“. Ne možemo to imati, ali koncept toga je bio dosta interesantan. Inače dva vodeća koncepta u Uljaniku radimo, jedan s našim soundom i izvođačima i na drugom flooru bude nešto drugo. I drugi koncept gdje...
Chvigy: ... Dub Konferencija gdje se pokuša na svaki drugi događaj dovesti neki drugi sound system gdje bi to na neki način bila konferencija sound systema.
Damjan: Nije bio, ono, clash, više konferencija. Ali meni je dobro prošao. Baš, ono da!
Chvigy: Svi uvijek kažemo da nije to clash i to. Clash je, realno dok se pušta, ali nakon toga, kao nakon utakmice, idemo popit biru i to je to.

Reggae hr: Ambasador godine. Imali ste reakciju na tu nominaciju?
Damjan: Joj, sad ću ja bad mouthat, ali treba u nekom trenutku kontraverze. Ta stranica nas... Mi smo im više puta slali najave za svaki događaj, slali smo mailova, imamo ih da potvrdimo. Njihov odaziv je bio nikakav. Tu se radi za taj house i techno i to, što je totalno ok. Sve to ima svoju priču. Ali ako ništa, evo mi smo imali techno floorove, house floorove. Nikad nas se nije gledalo. I odjednom, bez našeg znanja, nas i naše prijatelje, Bocu, Digitron, bez kojih ne bi bilo ništa, stave u to.
Chvigy: Po meni, oni nisu to duboko istražili, nego su čisto napisali, da bude pokriven taj dio.
Damjan: Plus onaj post od Egolessa, mislim da su svi isto vidjeli. Ima i jedan soundsystem među njima koji nije soundsystem u onom klasičnom smislu nego je ozvučenje, ali o tom potom. Ne, mislim, ja sam općenito protiv toga, jer nekakvo postavljanje autoriteta u glazbi uopće, ono „Mi sad dodjeljujemo nagrade.“ i to je jazavo totalno. Da se radi o Reggae.hr-u (smijeh) npr. koji ono ajde igra tu neki autoritet. I zbilja je, nas su gurali i sve. I da je tu sad nekakvo izglasavanje, što hvala Bogu nije, gdje narod glasa. Tu bi se već drugačije odigrale stvari. Ne treba nam to. To je moje baš ono „Fuck the system!“ mišljenje u vezi toga.

Reggae hr: Ovo je pitanje vodilo drugom pitanju. U toj ste nominaciji skupa s Digitronom, Bocom, Saso Mange i Seasplashom. Nekako, koliko god scena sam prošao, uvijek je priča „Unity, ovo ono“, a nekako se uvijek osjeti nekakav rivalitet. Kod dubbera plus Saso Mange i Seasplash koji je isto u neku ruku, jednim djelom dub, ajmo reći... Nekako se najviše osjeti zajedništvo. Zašto je u dubu to tako? Zašto drugdje to ne funkcionira toliko uspješno, a kod duba uspješno funkcionira?
Damjan: Kad je bio Dub Colony ja sam htio održati otvoreni razgovor o tome, ali je cijeli festival propao, tako da... Jebi ga. (smijeh). Ti u Hrvatskoj nas, ajmo reći plemenski, imaš 30 ljudi koji su aktivni na sceni, koji se time bave. Od soundova, do Lee iz Irie Gardena i ostalih promotora, do ekipe koja je uvijek tu. Od Osijeka, Zagreba, Pule, Rijeke, Zadra, Šibenika. To su, recimo, ti „epicentri“. I kod nas je toliko mala scena i dobro povezana međusobno i nekako smo upali svi u isti mindset. Ja dolazim, inače iz punka, punx sam od tinejdžerstva. Ono što je meni neusporedivo. Punk je pun jebene mržnje, zajedljivosti, psihopata, „Podmetni mu, evo ti ga u bulju“, znaš toga. Meni je bilo zbilja lijepo da to u dubu kod nas nema na taj način. Čak i da se ima, ako ne tenzije, onda rivalstva, još uvijek je to nekakav unity. Sad, što se tiče trensera, ne znam. Sa Saso Mange smo dobri, jer, ono, ista vibra je u điru i sve. Big up them! Nisam još nikad ulazio u njihove vode. Ali, možda je to tako zato što većinom dub i taj naš đir uvijek funkcionira kao u crewovima. Uvijek je to troje, četvero ljudi, recimo. A uzmeš tipa techno, to je uvijek, ono, jedan frajer na laptopu. Nikad ih nije nekako više. I nisu izgrađeni oko te uradi sam kulture. Mi smo se mijenali s Bocom za pojačala, sa Zenicafarijom i s Vrkijem, koji je tata svima, „Na, evo ti nosi !“. I toliko smo se izmijenjali da nema potrebe za tako nečim. Mislim da je tu baš unity na ovoj sceni. Totalno dobar, da.

Reggae hr: Prošlo je više od dvije godine od kad ste izgradili sound. Vjerujem da su vam pomagali iskusni. Tko vam je sve pomagao?
Damjan: Big up Warrior Charge, big up Rockers Dub Masters, big up Poppa V, Digitron kao prvo. Znači, oni su! Pazi, ja isto ulazim s jedne strane, a Zoki i Filip, oni su Talijani, živjeli su tamo. Oni su kod Davida iz Warrior Chargea dolazili doma, ono, tu se sjedi i tu se duva i on priča „Trebaš napravit veliki sound, bijesan, da se čuje“ (smijeh). I Boca isto, kad smo došli u kontakt s njima, isto je palo nekoliko razmjena. Sjećam se, nosimo pojačalo iz Zadra kad nas je grom strefio na Velebitu u autu. Nitko nije umro. Svi smo si, zapravo međusobno pomogli. Evo sad najmlađeg Zenicafaria sad gradi i onda smo isto više manje mi njima uletili sa savjetima. Ali, ono, prvo tata Vrki, tata David. I opet ću reći, s tim glupim pankerima nikad mira. Devedeset posto njih, te starije žgadije, ono „Imaš novi bend? Ajde biži mali ća! Ne treba mi konkurencija nova!“. Ova ekipa je došla, ono „Ej, dođite djeco, sad ćemo mi to“. I tu su te prve kutije od njih, eto pale nekakve. I onda smo razmjenili šest scoopova starih da se napravi četiri nova.
Chvigy: Malo drukčiji dizajn, ali to je to.
Damjan: I kotačiće nemoj zaboravit. (smijeh) Da se vuče. Guramo kutije. Nema nošenja.

Reggae hr: Sad ste već stigli do poodmakle faze građenja sounda, nastupate svuda,po Hrvatskoj, po regiji. Kakav je plan za dalje?
Damjan: Sada trenutno Zoki ide nastupati u Španjolsku, čuj ovo: Munchiesi u Španjolskoj (Santiago de Compostela, Galicia, op. a.). On je bio tamo u Barci živio, zna menadžer ljude. Nakon toga 10.11. sviramo Munchies, Homegrown Sound iz Zagreba i Rea i drugi floor Arboretum, Ervin i Leeks. I nakon toga 1.12. ali to nećemo još otkrivati što je, ali imamo mjesečni program do početka iduće sezone.

Reggae hr: A onda preko ljeta standardno.
Damjan: Ja možda s malim extendom, ali Munchiesi, osim što sviraju, rade na tim festivalima k'o konji. Chvigy, recimo, radi u produkciji. I dosta hrvatske scene, sva zapravo hrvatska scena, dub i bass i taj dio, u stvari radi na tim festivalima. To je onaj life blood što drži. Jebeni Outlook tko drži? Drže žgadije iz Medike i žgadije iz Pule, kužiš. Ali da, rade se i neki festivali. Imali smo dosta sreće, prošlo ljeto po Italiji svirat, jer, ono... Ja Austro-Ugar, a ovi su Talijani i dosta smo sreće imali sreće tamo svirati i povezati se sa scenom na zapadu.
Chvigy: Šta nije bilo da ste išli i u Srbiju?
Damjan: Išli smo u Beograd, ali to nije bilo dobro. To je bilo poražavajuće jedno iskustvo gdje jedan grad veličine Beograda ne posjeduje dub scenu uopće. Iako smo troje sjajnih ljudi upoznali, ali poražavajuće iskustvo. Ne bih baš sad. To je za iduću ediciju Hornsman Coyote protiv naroda i takve priče. Big up Coyote.

Za kraj, da završimo priču, koliko je jedan festival poput Outlooka pomogao da se uopće stvori soundsystem kultura u Hrvatskoj?
Chvigy: Ajmo reći da je on bio neka prekretnica u svemu tome. Gdje su ljudi imali taj veliki festival soundsystem kulture, Outlook. Prvih, čak ću reći, dvije do tri godine oni uopće nisu znali. Jako puno ljudi, nećemo ih nazvati komercijalni, ali oni koji nisu u toj alternativnoj sceni, nisu znali što se događa. I onda kako je to procavalo u tim godinama, to je postalo nešto normalno. I samim time mogu reći da je Outlook jako digao tu scenu. I Seasplash skupa sa njim, naravno.
Damjan: Ali, ipak je to jedna stvar godišnje. Ali tu se isto Hrvatska dijeli na Radikal Dub vrijeme i mi koji smo mlađi, koji ih nismo mogli vidjet vani. I onda kad smo mi došli od agea. Otišli smo tu bit i, pazi, slušaš ti taj reggae, brate. Ali kad ti vidiš Cryptic Minds, kad vidiš prvi put Perrya, Jah Shaku... I to se sve baš pokrenulo. I pokrenulo se za sve nas koji smo sad prijatelji. I sjećam se prvi put na Jah Shaki. Ja. Boca. Nemam pojma tko su oni, tj. znam tko su, ne znam ih. Znaju oni da smo mi Munchies, ne znaju nas. Stojimo ispred sounda i odmjeravamo se Luša i ja. Gledaju oni naše žene, gledamo mi njihove. Znaš ono, tribal spika. I mislim da je za više ljudi to bio taj okidač. I ja ti kažem da je to renesansa u Hrvatskoj, ne nekakvo ponovno rađanje jer to bi zvučalo kao da je nešto davno bilo, nego jednostavno, pokrenulo se i ide sada. I meni bi bilo drago da mi isfuramo neke klince koji nam dolaze na sessione. Da dođe: „Ej, kako se to radi?“. Kao što sam ja, kad sam bio mlad punx, prvi put bio na Digitronu. Blejim: „Šta je ovo?!“. Vrki i Robi, u kavezu su ih imali. Džaga džaga džaga. I trešti bass, a moja cura punkerica mala, vuče me za ruku: „Što je ovo, jebeš ove hipije, ajmo na punk, ajmo na punk“. Ali bila je u krivu nekoliko godina kasnije. Ali imao je Outlook ulogu okidača, a sad je na nama ostalima da si upotpunimo te nišane.
Tekst:  

Recenzije

FC Apatride UTD ‎– "Roots History Book"
Dreadsquad - "Freedom Train Riddim/ Riddim Machine Vol. 2 & 3"
The Uppertones - "Up up up!"
Benjamin Zephaniah - "Revolutionary Minds"
Ghetto Priest - "Every Man for Every Man"