logo-t

8 godina Reggae hr-a: Raggalution u Zagrebu
Vijesti

8 godina Reggae hr-a: Raggalution u Zagrebu

Promocija albuma "Gatekeeper"
Dreadsquad - "Freedom Train Riddim/ Riddim Machine Vol. 2...
Recenzije
Artbeat izložba na rođendanu Reggae hr portala
Vijesti

Artbeat izložba na rođendanu Reggae hr portala

Izložba "stickera" u sklopu Reggae hr rođendana
FC Apatride UTD ‎– "Roots History Book"
Recenzije

FC Apatride UTD ‎– "Roots History Book"

Povijesne priče FC Apartide UTD-a 
prev
next

nike

Događanja
Izvještaji
22. Kolovoz 2015

Overjam - dom reggae glazbe

Overjam je, u pravom smislu tih riječi, postao pravi dom reggae glazbe.

Od prvog izdanja u Tolminu trudio se to postati, a sada je već stvorio bazu publike, medija, sponzora i prijatelja festivala koji su skupa stvorili skladnu sredinu u kojoj je najbitnija glazba, ali u kojoj vam nikada neće biti dosadno, zahvaljujući velikom broju radionica, predavanja i lijepom krajoliku. Čak i kada je riječ o press konferencijama, Overjam je, uz one uobičajene pressice zvijezda festivala, ponudio pressicu kojoj je cilj promovirati domaće, slovenske autore. Stasanje festivala dokazuje i povećanje, inače reggaeu slabo naklonjene, domaće publike pa se tako slovenski jezik mogao ravnopravno nositi s talijanskim i engleskim jezikom. Primjetan je i pad broja posjetitelja iz Austrije i Njemačke, unatoč nastupu u tim zemljama veoma popularnog Gentlemana. Ipak, ukupan broj posjetitelja je narastao pa možemo slobodno reći da je Overjam nastavio uspon nakon što ga je prošle godine djelomično zaustavila nezaustavljiva kiša.

Nakon dva dana vrhunske zabave i opuštenog dnevnog odmora, došao je i taj petak koji je bio predodređen za nastup najvećeg imena festivala, legendarnog Max Romea. Do sada smo ubilježili vrhunski nastup Gentlemana, vrlo dobar session soundsystem veterana Brother Culturea, „profesionalno“ odrađen koncert Capletona i definitivno najbolji nastup na dub stageu, ali i na cijelom festivalu, onaj fantastičnog OBF-a i Shantija D-a. Oh taj OBF, kako nas je samo pošteno uzdrmao svojim dub sessionu. Nisu uzalud na glasu kao jedan od najboljih europskih soundsystema. Hipnotički ples ispred zvučnika do ranog jutra ostavio je svoje posljedice pa se i u petak većina razgovora uz plažu svodila na divljenje ovom sessionu. No petak je bio dan kada je trebalo uživati u vrhunskom rootsu Max Romea, divljem dancehallu Sued Massivea i jungleu grčkog Flecka. Upravo je ta ruta bila propisana za treću večer festivala, a putem se zavirilo i na dub stage, međutim tamo su nas dočekali Tiberias Towa poprilično dosadnom selekcijom dubplateova pa na njih ne treba trošiti previše redova teksta.

Max Romeo, za razliku od nastupa na Outlooku prije nekoliko godina, ovoga puta nije sa sobom doveo dva dječaka koji su ga tada pratila i izvodili, skupa s Maxom, neke od njegovih najvećih hitova i činili bitan dio koncerta. Ovoga puta vokalnih gostiju nije bilo, ali su i on i njegov prateći bend odradili vrhunsko putovanje kroz povijest reggae, ska i rocksteady glazbe kroz neke od njegovih najvećih hitova poput „Wet Dreama“, „One Step Forward“, „Chase Devil“, „War in a Babylon“, „Uptown babies don't cry“... Bespotrebno je trošiti previše riječi na ovaj koncert, jer one mogu samo razvodniti dojam koji je ostao nakon jednog od najboljih roots koncerata koje sam imao priliku gledati i slušati. Stari mačak možda više nema svježih hitova, ali i dalje mu je teško parirati na pozornici. Usporediti ovog velikana s nekim „velikanima“ nove škole poput Capletona je nemoguće. Nalikuje to usporedbi Lige prvaka s HNL-om, NBA-a s regionalnom ligom. U današnje su vrijeme i dalje stari majstori presuperiorni nad mlađim zvijezdama i jednostavno ih je nemoguće uspoređivati. Ima Max još dosta vremena za osvajanje pozornica diljem svijeta, a kada se pogleda i energična produžena izvedba svevremenskog „Jamaican Ska“ nakon bisa, jasno je da ovi „starci“ imaju još poprilično aduta za rasplesavanje publike. Ipak, kao najupečatljiviji trenutak ovog koncerta ostaje završna a capella izvedba Marleyevog „Redemption Songa“. Nezaboravan je osjećaj gledati i slušati kako Max Romeo uz pomoć glasova tisuća fanova i svjetala upaljača pjeva „Won't you help to sing / These songs of freedom? / 'Cause all I ever have, / Redemption songs“.

Nakon Maxa uslijedio je već spomenuti propali posjet dub stageu, a zatim i ples uz Sued Massive i njihovu dancehall selekciju koja je uskoro prebačena u drum and bass vode. Bio je to i prvi put da se na ovogodišnjem Overjamu moglo čuti ovog potomka reggae glazbe. Da Talijani, ali i Slovenci vole dancehall nije tajna. Uživali su u njemu u gotovo svakoj selekciji koja se tih dana pojavila na crvenoj pozornici. Međutim, i drum and bass je izazvao jednake količine pozitivne energije i plesa. Kako onaj u selekciji Sued Massivea, tako i jungle odabir Flecka koji je uslijedio nakon austrijskog kolektiva.

Zadnji dan možda nije ponudio megazvijezdu poput prethodnih (Gentleman, Capleton, Max Romeo), ali nakon proživljenog, odavao je dojam dana s najpotpunijim programom. Sve je započelo već spomenutom pressicom na kojoj su se novinari mogli ukratko upoznati sa slovenskom reggae „scenom“. Gosti su bili Tadiman, Bro i Uroš Grahek iz Red Five Point Stara. Iako, ruku na srce, na ovoj press konferenciji nisam saznao ništa što nisam znao prije nje, sumnjam da bi isto mogli ustvrditi talijanski i ostali strani kolege. Gosti su tom prilikom raspravili povijest reggae glazbe, ispričali priče o svojim prvim koracima u reggae (odnosno ska-punk) glazbi te zahvalili Overjamu na pomoći glede podizanja popularnosti reggaea, ali i davanja prostora domaćim izvođačima. Ovakve akcije Overjama ukazuju na brigu organizatora o populizaciji slovenskih izvođača. Međutim, u ovu bi se popularizaciju moglo ući i šire. Možda bi trebalo probati nekakvom dnevnom slušaonicom gdje bi se u poslijepodnevnim satima na plaži slušalo isklučivo slovensku autorsku reggae i ska glazbu ili tribinama sličnima ovoj pressici, ali uz uključivanje publike.  Nije ta press konferencija bila tu uzalud. Naime, upravo je u subotu početak programa na glavnoj pozornici bio posvećen slovenskim izvođačima. Tijekom konferencije se već na pozornicu uspeo Raggalution. Nakon njega je svojom ska-punk bukom rasplesao već solidan broj publike Red Five Point Star, a uslijedio je i Bro sa svojim pratećim bendom. Nakon ove serije slovenskih glazbenika ponovno je došao red na jednog veterana velikog renomea.

General Levy u pratnji Pakkia Crew selektora prošao je na ovom nastupu kroz cijelu svoju bogatu karijeru počevši reggae ritmovima preko dancehall singleova, na kraju zapalivši publiku svojim jungle klasicima poput „Incredible“, „UK All Stars“, „Professional Ganja Smoker“ i drugima. U svakom je slučaju bilo je zanimljivo vidjeti publiku jednog istinskog reggae festivala kako sumanuto pleše na polomljene ritmove najenergičnijeg nasljednika reggaea uz hitove jedne od najvećih zvijezdi tog žanra i velemajstorskog MC-a.

Uslijedio je Baby Cham s Mad People Gangom. Iako je najavljen kao velika dancehall zvijezda, Cham je ostavio poprilično blijed dojam. Mad People Gang su, za razliku od njega, razvaljivali svirkom ali i koristeći mnoge poznate riddime. Međutim, Cham je bio poprilično dosadan i naporan na mikrofonu, a ni same pjesme u sebi nemaju „ono nešto“ što bi ostavilo dublji dojam. Ništa zato, program na plaži je u to doba bio odličan pa smo brzo preboljeli propali koncert. Asher Selector ili Pakkia i Serious Thing? Ovu dvojbu ubrzo je riješila priroda. Po prvi put ove godine smo doživjeli pljusak. Iako to nije zasmetalo Asheru da odradi još jedan od svojih poznatih edukativnih sessiona, meni je u tom trenutku bilo prihvatljivije sakriti se pod tendu dancehall stagea. Serious Thigs su odradili solidan dancehall set, a usljedio je i Pakkia Crew. Upravo ova dva kolektiva su odraz onoga što mene osobno najviše smeta kod velikog broja dancehall kolektiva na ovom festivalu svih ovih godina. Ali nisu jedini, jer sličan problem zna zadesiti i mnoge izvođače na Outlooku i na drugim festivalima koji uključuju bilo koju vrstu glazbe koja uključuje DJ-a i MC-a. Vjerojatno već pogađate, riječ je o iritantnim, za uši štetnim i egotripovima nabrijanim MC-ima. Serious Things MC se još može (donekle) i povući iz ove kritike, ali MC Pakkie je pravi primjer kako uništiti odličnu selekciju svog DJ-a. Iako je tu bilo svega, od reggaea, dancehalla, hip-hopa pa čak i do nekih zanimljivih kombinacija, show je u potpunosti uništio egotriper s crvenom šiltericom derući se svakih 20-ak sekundi na mikrofon. MC-ev posao je da prati selektora i u skladu s prigodom i selekcijom podiže atmosferu, rasplesuje publiku, a ne da se 100 puta tijekom jedne pjesme zadere „Overjam Massive“, „Are You Ready Overjam“ i slične „maštovite“ i „kreativne“ umotvorine. Vjerujem da svi koji se smjeste ispred stagea dođu ovdje na ples i zabaviti se uz dobru glazbu, a ne slušati uništavatelje glazbe i ušiju. Nije Pakkijin MC jedini, širom Europe postoji hrpa ovakvih destruktora, a u ovom se trenutku čini da ih je nemoguće zaustaviti. Žalosno, jer umjesto da se sada sa smješkom na licu prisjećam odlične Pakkia selekcije, ja (a vjerujem da nisam jedini) se namršten prisjećam ogromnog lika s crvenom šiltericom i iritantnim glasom.

Nakon Pakkie smo završili svoju ovogodišnju avanturu na Overjamu. Nažalost. Overjam je i ove godine dokazao da postaje punokrvni reggae festival za cijelu obitelj, a to je opravdao, osim odličnom glazbom, i vrlo bogatim popratnim programom za sve uzraste. Bilo je tu kreativnih dječjih radionica, plesnih dancehall radionica, predavanja o raznim temama, radionica žongliranja, hrpe štandova bogatih proizvodima koji se vezuju uz reggae i afričke kulture, kulturu konoplje i kanabisa te mnogih drugih sadržaja. Onima koji nisu htjeli ovako iskoristiti svoje vrijeme preostalo je druženje u kampu, uživanje na obalama Soče i Tolminke uz razne dnevne glazbne selekcije te izleti do Tolmina ili njegove okolice u vlastitom aranžmanu. Sve u svemu, regija je napokon dobila jedan vrhunski istinski reggae festival i nadamo se još boljem izdanju sljedeće godine.

Foto: Maša Gojić

Tekst:  

Recenzije

FC Apatride UTD ‎– "Roots History Book"
Dreadsquad - "Freedom Train Riddim/ Riddim Machine Vol. 2 & 3"
The Uppertones - "Up up up!"
Benjamin Zephaniah - "Revolutionary Minds"
Ghetto Priest - "Every Man for Every Man"