logo-t

Vibronics - "Legends of Jamaica" 3x7''
Recenzije
Fokus  - "Ghetto Riddim" EP
Recenzije

Fokus - "Ghetto Riddim" EP

Bubnjem i basom protiv Babilona
Delphine - "Blue Soul"
Recenzije

Delphine - "Blue Soul"

Strast za reggaeom 
David Rodigan i Outlook Orkestar otvaraju 11. Outlook...
Vijesti

David Rodigan i Outlook Orkestar otvaraju 11. Outlook...

Bonobo, David Rodigan i Outlook Orkestar uvode nas u novo desetljeće Outlook festivala u pulskoj Areni
Kali Fat Dub - "Nakot Azrielov"
Recenzije
prev
next

nike

Događanja
Reggae slovenija
Izvještaji
30. Studeni -0001

Overjam Festival opravdao povjerenje publike

Treći dan šestog dana Overjama

Ovogodišnje, šesto izdanje Overjam Festivala u već uhodanom Tolminu, malom gradiću sa svega 3500 stanovnika na pragu slovenskog dijela Alpa, započelo je u utorak, 15. kolovoza. Do subote na velikoj, Žutoj pozornici, izmijenit će se preko 20 izvođača iz Jamajke, SAD-a, UK-a, Italije, Njemačke, Slovenije, Slovačke, Srbije, Švicarske i Francuske. Paralelno će na manjoj, dancehall Crvenoj pozornici, duboke frekvencije prenositi niz od preko 25 sound systema do sitnih noćnih sati, dok će na Zelenoj pozornici uz plažu na obali rijeke Soče pozitivne vibracije dijeliti još 40-ak raznih selectora. Uz sigurno 3000 posjetitelja, lijepo je vidjeti da ovaj festival postaje ovako snažan i relevantan faktor popularizacije reggae glazbe te njenih srodnih žanrova. Reggae.hr fotografski prati cijeli festival, a posebno smo popratili i događanja u četvrtak, 17. kolovoza, na treći dan Overjama.

Od ranih jutarnjih sati, već od 10 ujutro, uz obalu Soče mogli su se čuti ugodni zvuci za nekolicinu kupača iz festivalskih kampova. Glazba koja traje svaki dan do četiri ujutro stvarno mora biti pozitivna kako bi vas ovako rano ujutro izmamila na sunce, uz ugodnih 30-ak stupnjeva, ali uz pregšt hlada. Naravno, samo se hrabri kupaju u ledenoj Soči, ali izgleda da ovdje hrabrih ima pregršt. Glavna, Žuta pozornica, za to je vrijeme prazna. Fine tuning, reklo bi se, od strane tehničara odagnava sve brige oko kvalitete zvuka za spektakl koji nas čeka navečer, a i bendovi počinju svirati tek u kasno popodne. Zapravo se festival tek budi, s obzirom da dancehall Crvena pozornica isto tako odmara. Tišina? Ništa od toga. Svaki drugi štand s hranom ili raznim drangulijama koje se prodaju na festivalu gura svoju playlistu, a nipošto ne zaostaju i mali zvučnici posjetitelja kampa. Teško se spava i u hladu šume čempresa, svi su budni i pod dojmom jučerašnjeg nastupa - Alborosie i njegov Shengen Clan opravdali su ulogu najvećeg favorita prošlog dana. Danas, pak, nastupa legendarni Don Carlos, uz pratnju svojeg Dub Vision Banda. No, poslasticu večeri treba dočekati, a do tada se valja par puta prošetati cijelim festivalom te vidjeti što se sve ovdje događa.

Već tradicionalno oko 14 sati počinje Overjam University, simboličan naziv za neobavezna i ugodna predavanja, možda više razgovore s nekim od aktera festivala. Danas nipošto nije za propustiti, jer kao uvod govori Asher Selector iz Švicarske, “dobri duh” i dugogodišnji najavljivač na festivalu. Kao selector i kolekcionar vinila aktivno sudjeluje u europskoj reggae/dub sceni već desetljećima jer se još od sredine 70-ih, kada je prvi puta čuo Boba Marleya na pločama, zaljubio u zvuk vinila te do dana današnjeg nije od njega odustao. Kroz niz primjera i zanimljivih priča govori o razvoju reggae scene na Jamajci i analizira popratne događaje u Europi - kako su određena izdanja singlova i LP-a primana od strane europske reggae publike kroz godine. Poslije njega dolazi i večerašnji headliner, Don Carlos, uz malo kašnjenje. Don priča o svom iskustvu kroz proteklih 40+ godina na scenu, vjeri koja ga i danas gura naprijed te općenito o dojmovima današnjeg stanja u reggae glazbe kroz svoje oči. Kratki intervju koji je dao za reggae.hr pročitajte na linku.

U kasno popodne, gotovo predvečer, Overjam počinje pokazivati onaj pravi festivalski ugođaj. Bendovi nastupaju samo na Žutoj pozornici, dok ponekad istovremeno započinje i program na dancehall/dub pozornici, onoj Crvenoj. Tako pak prvi bend večeri, Medial Banana (Slovačka), nastupa istovremeno kad i Panda Dub (Francuska), a izgleda da se neke stvari ovdje ipak nisu promijenile. Naime, publika u širokom luku zaobilazi nepoznate bendove koji se iz petnih žila trude predstaviti svoj zvuk i svoj rad, te se odlučuju za gotovo hipnotičke elektronske zvukove francuskog dub izvođača. Ispred live pozornice ljude se može nabrojati na prste jedne ruke, ali je zato dancehall stage pun fanova koji se u transu gibaju u repetitivnim ritmovima, kakvih bi se i trance glazba posramila. Roots reggae teško danas dolazi do publike, pa se slovački izvođači moraju zadovoljiti svojim nastupom na Overjamu kao samo jednom crticom u svojem glazbenom životopisu. S druge strane, Panda Dub do samog kraja održava pažnju svoje publike koja se razočarano razilazi kada pred zalazak sunca nastupaju i jedini hrvatski izvođači ove godine, Munchies iz Pule. U usporedbi s nekoliko stotina ljudi koji su plesali na zvuke duba iz Francuske, selekciju majstora iz Pule ostaje slušati svega par desetaka ljudi. No, što se u to vrijeme događa na glavnoj, Žutoj pozornici? Ništa posebno, nažalost.

Ovogodišnje boje regije branili su Zaa (Srbija), hrvatskoj publici dobro znani. Ovaj fusion bend, nakon četiri studijska albuma, nametnuo se kao jedan od velikih aktera u reggae/ska live sceni i često su poželjni gost manjih festivala diljem bivše države. Rijetko se susreće bend koji u isto vrijeme i zaslužuje i ne zaslužuje biti dio ovog festivala... Zaslužuje jer svojim zvukom, kvalitetom i uvježbanošću definitivno spada na ovakve velike pozornice, dok se s druge strane svojim žanrovskim opredjeljenjem nipošto ne uklapaju u cijeli koncept Overjama. Tek povremenom povezanošću svojeg izričaja s reggae zvukom ne nailaze na reakciju publike - na početku iz sluša desetak, a na kraju jednosatnog nastupa možda 40-ak zainteresiranih. Čak i njihove brže, ska/fusion pjesme, ne polučuju gotovo nikakvu reakciju prisutnih te se pjevačica Sanja Vučić, jedini ženski frontman (ili bolje rečeno frontwoman) festivala i inače fantastičan vokal, iz petnih žila trudi povezati s publikom. Uzaludno, jer ljudi s nevjericom slušaju žestok zvuk jednog benda koji realno nema što tražiti na reggae festivalima. Sigurno je postojao puno bolji izbor regionalnih izvođača, čak i ako je trebao baš biti netko iz Srbije koja od izdanja iz 2013. g. i Hornsmana Coyotea nije imala predstavnika na Overjamu.

Nakon Zaa, scenu preuzima Dub Akom (Francuska), prateći band koji je proteklih godina pratio Etanu i Buro Bantona na europskim turnejama, dok se ove godine ogoljen kao trio na festivalu nametnuo kao pratnja za Ward 21 (Jamajka). Dan poslije njima će se okoristiti Skarra Mucci (Jamajka), ali je danas pak vrijeme za trio + trio. Dub Akom tako prati tri producenta/izvođača u najtvrđem dancehallu koji je festival ponudio do sada... polako se spušta mrak, a oni u naredna dva sata privlače zavidan broj publike. Ipak, nije to dovoljno da se ispuni cijeli prostor pa praktički sviraju pred polupraznom pozornicom. Spomenuti tvrdi dancehall dolazi iz glasnica A. Graya, M. Henrya i K. McCarthya iz Kingstona još od 1998. g., ali i njima se teško povezati s prisutnom publikom. Izuzetno i potpuno neopravdano prepotentni, sva trojica natječu se u pravoj dancehall maniri jedni s drugima, zatim s bendom i na kraju sa viškom odjeće koju imaju na sebi. Konstantno stišavaju prateće glazbenike, pa tako vrhunski uvježbani Dub Akom snishodljivo prati i ponizno uvažava komentare, stišavanja, breakove i pauze, a to sve djeluje iznimno iritantno. Izgleda da je većina publike ovdje samo zato da bi zauzela dobro mjesto za točku koja slijedi, a to je i razlog zbog kojeg je većina ljudi uopće prisutna uz obalu Soče u Tolminu danas.

Dodatna slika 1

Oko 22.30 na pozornicu nakon kratke tonske probe stupa Dub Vision Band (SAD/UK), ali se s njima pojavljuje netko djelomično neočekivan. To je američki Grk, Christos DC (SAD), osrednji reggae izvođač kojeg je na overjamsku pozornicu u glavnom terminu dovelo isključivo prijateljstvo s današnjim headlinerom. Nenajavljen na većini plakata nego tek na naknadno tiskanoj programskoj knjižici festivala, svojom mlakom izvedbom Christos DC odaje slab dojam, a čak i Dub Vision Band zvuči poprilično neuvježbano dok ga prati. Krade pola sata vremena, čineći publiku samo još više nestrpljivom sve dok točno u 23 sata na pozornicu stupa velikan iz Kingstona - Don Carlos. Zbog njega se, uz izvođače kao što su Alborosie i Shengen Clan, Freddie McGreggor i Big Ship Band, Dub FX te Ky-Mani Marley, ovogodišnji Overjam sigurno može smatrati najjačim izdanjem do sada.

Don Carlos odmah udara u glavu i ništa ne prepušta slučaju. Roots veteran, 65-godišnjak koji i danas izgleda barem 10 godina mlađe, niže hit za hitom iz svoje 40-godišnje karijere, uglavnom se oslanjajući na svoje uspješnice iz zlatnog doba reggae glazbe tj. iz sredine 1980-ih. Uživo se čuju zvuci pjesama kao što su "Lazer Beam", "Hog and Goat", "Cool Johnny Cool", "Ababa John I", "Natty Dread", "Rootsman Party", "Them Never Know", "Natty Dread Have Him Credential" i drugih, a jedina “zalutala” pjesma iz kasnije karijere je Holiday s albuma "7 Days a Week" (1998.). Neočekivano, izvodi i tri obrade - "Drifter" od Dennisa Browna, "General Penitentiary" od Black Uhuru i "Satta Massagana" od The Abyssiniansa. Uz vrlo kratke prekide, ovaj puta njegov prateći bend ruši sve pred sobom, svirajući uvježbano te precizno kako i priliči ovakvim okupljanjima. Za bis na kraju, upotpunjujući tako možda malo prekratak, 60-minutni nastup, bira "Just A Passing Glance" te pozdravlja publiku oko ponoći. Događanja na Crvenoj i Zelenoj pozornici i dalje traju, pa se ubrzo svi sele na neku od njih te do jutarnjih sati plešu, spavaju i sanjanju reggae.

Tako je šesti Overjam Festival opravdao povjerenje publike, barem što se tiče glazbene strane te zvučnih imena koja su ga obogatila. No, veliki problem predstavljala je publika, točnije njezin čudan izbor izvođača kojima će posvetiti svoju pažnju. Izgleda da se nije previše promijenila praksa ustaljena prije četiri godine, gdje se do mraka uopće ne slušaju live bendovi. Najveća pozornica i poveći prostor ispred nje tako ostaju sablasno prazni, dok se svi oporavljaju od tulumarenja do sitnih noćnih (jutarnjih) sati prošloga dana, eventualno uz hipnozu dub i elektronske glazbe na manjim pozornicama. Pregršt opojnih sredstava, izuzev od strane velikoj većini drage i ustaljene, vidljiv je i lako dostupan rizik. Neumjerenost u alkoholu, dio festivalskog štiha, također uzima svoj danak jer se teško micati od pijanih ljudi u publici, ali i čak u prolazu te na glavnim stazama. Ružno je vidjeti toliko neuračunljvih “fanova” reggae glazbe, pa se čovjek ponekad pita da li su možda ti ljudi zalutali na ovaj festival umjesto na one koji se ovdje održavaju u nekim drugim terminima. Cijene hrane i pića su karakteristično i očekivano nerealne, ali mogu se razumijeti s obzirom na prirodu događanja. Obližnji supermarket ionako je pun mladih ljudi s dreadlocksima, dok se cijeli Tolmin u maniri dobrog domaćina pripremio za festival - gotovo da nema kafića u centru grada iz kojeg ne svira reggae. Sve u svemu, ako će festival nastaviti s ovako kvalitetnim programom i iduće godine, preporučamo da svoju ulaznicu nabavite u pretprodaji čim se objave datumi i počne s rezervacijama. U tom slučaju sigurno nećete požaliti što ste bili dio najvećeg reggae/dub/dancehall/ragga festivala u regiji - Overjama na prekrasnoj rijeci Soči u prijateljskoj nam Sloveniji. Big up, Overjam!

Foto: Manuel Perlić

Tekst:   Mr. Roots Attaché

Recenzije

Fokus - "Ghetto Riddim" EP
Vibronics - "Legends of Jamaica" 3x7''
Delphine - "Blue Soul"
Kali Fat Dub - "Nakot Azrielov"
Keishera - "It's Me"