logo-t

  • Devet godina Reggae hr-a

    Devet godina Reggae hr-a

  • Brain Damage snimio album u Kolumbiji

    Brain Damage snimio album u Kolumbiji

  • Outlook je i dalje top

    Outlook je i dalje top

  • Johnny Clarke:

    Johnny Clarke: "I danas živim i stvaram u Kingstonu, to je moj dom"

  • Inner Circle u Šibeniku

    Inner Circle u Šibeniku

nike

Događanja
Reggae slovenija
Izvještaji
2. Travanj 2018

Besmrtnost Lee "Scratch" Perrya i Mad Professora

Reggae/dub zabava na novopečenom festivalu A Weekend Block Party

Iako kroz dan vremenske prilike nisu nagovještale neku pretjeranu zabavu kiša je ipak prestala padat, a prvi A Weekend Block Party je pripremio pravu poslasticu za sve ljubitelje bass glazbe. Putevi me nikad nisu nanijeli u The Garden Brewery no ovo je bila izvrsna prilika za provjeriti nešto o čemu slušam već neko vrijeme. Piva i glazba ionako idu ruku pod ruku tako da spajanje Pozitivnog ritma i The Gardena je zapravo sasvim logično i po meni je rodila jednu sasvim dobru priču no o tome nešto kasnije.

Prvi na redu su bili Anja G & Dr.obi. Nažalost, za vrijeme njihovog seta koji se odvijao u unutrašnjem prostoru The Gardena nije bilo bogzna koliko ljudi, no to ih nije omelo da naprave dobru uvertiru u subotnju večer. Ne treba ih nešto puno predstavljat jer ako ništa drugo barem je Dr.obi poznat onima koji prate scenu, a Anju G, sam prošle godine prvi put čuo na Seasplashu samo se ne sjećam u kojoj je bila kombinaciji, ali za Seasplash to nije ništa čudno jer tamo mozak uglavnom kaže doviđenja. Svakako valja napomenut da je ovaj dvojac ove godine izbacio EP "Bang!Bang!/Raggamuffin", koji ako niste svakako poslušajte.

Na festivalu je sve teklo glatko što se satnice tiče te je nakon Anje G i Dr.Obija u dvorištu The Gardena svoju svirku započeo One Dread. Koncert su otvorile TNT vocal force s acapella verzijom "Jah No Dead" Burning Speara. Obzirom na to da je One Dread još uvijek većim dijelom cover bend na njihovoj set listi našli su se izvođači poput Alborosiea, Damian Marleya, Black Uhuru, John Holt, Ini Kamoze, Steel Pulse itd., a na setu se našla i pokoja njihova stvar odnosno četiri da budem precizniji. Ono što je bitno za izdvojit što se njihove svirke tiče neovisno radilo se o tome sviraju li obradu ili svoju stvar je da je svirka kompaktna i čvrsta i da bend zvuči dobro. Sa svojom set listom koja je bila dobro odabrana nije bilo teško rasplesat ljude koji su lagano počeli dolazit tako da je atmosfera za vrijeme njihove svirke bila kak se šika odnosno dobro su pripremili teren za ono zbog čega smo svi tamo došli.

Naravno, sad dolazi onaj dio večeri zbog kojeg smo manje više svi bili tamo. Oko 22 i 30 na stage dolaze dvije legende žanra Mad Professor i Lee "Scratch" Perry. Mad Professora smo trebali gledat na lanjskom Seasplashu, no međutim zbog komplikacija s avio kompanijom to se nije dogodilo te je ovo bilo super 'iskupljenje'. Koncert su otvorili s "Wait A Minute", a na setu su se našle "Soul Fire", "Zion's Blood", "Chase The Devil", "Natural Mystic" i zatvorili koncert s "Jamming". Njihov nastup mi je nekako brzo proletio iako su nas počastili s oko sat i petnaest svirke (plus-minus), ali u dobrom društvu vrijeme leti. Jedino što se nije dogodilo za vrijeme njihovog koncerta je kohezija s publikom, a čemu to pripisat stvarno ne znam. Nije kao da se publika nije muvala i nije kao da se dečki nisu trudili, ali atmosfera tijekom koncerta bila je kao da gledamo neki malo jači random dvojac koji imamo prilike vidjet eto, svako toliko. A to da je publika bila 'mrtva' najbolje pokazuje činjenica da nije bilo ni poziva na bis nego su dječaci napustili pozornicu pa skoro u nekoj žurbi. Namjerno sam rekao dječaci jer obojica se unatoč svojim godinama jako dobro drže i na našu sreću još uvijek stvaraju muziku i što je najbitnije u dobroj su formi čak boljoj od nekih ljudi mojih godina ili malo starijih. Zapravo kad malo bolje razmislim, kao publika nismo baš pokazali neku dobrodošlicu kakvu zaslužuju ovakve legende, a ne može se reć da smo umorni od količine većih imena koja dolaze u našu malu metropolu pogotovo kad su reggae i dub u pitanju. U svakom slučaju ne može im se ništa zamjerit jer ako uopće doživim Mad Professorovih 63 ili Lee Perryevih 82 godine i ako ću se s te 63 ili 82 godine još uvijek bavit glazbom i tražit spliff iz publike kao što je Lee Perry tražio, bit će ok.

Provjerene zagrebačke dub njuške Dubolik i Lo Peaks, a pridružio im se i Dr.obi na mikrofonu nastavili su njegovati svojim live actom jamajkansku tradiciju, a Bass Culture Sound System bili su dežurnici zaduženi za mjuzu do fajrunta.

Summa summarum festivala? Kao što su i sami organizatori rekli; dobra piva, dobra klopa (nisam jeo ali je frendica pa je provjereno iz drugog nepca ako ćemo bit doslovni), a sve su to dobri sastojci za jedan ovakav vikend festival. Na kraju cijele priče nadam se da organizatori nisu pukli po šavovima i da će uskoro razgovarat o tome kako i što iduće godine.

Foto: Popsi

Tekst:   Toughrah

Recenzije

Max RubaDub – "Style & Passion"
Jah Schulz - "A Railroad Session"
Weeding Dub - "Another Night Another Day"
Banana Zvuk - “Split Banana”
Ras Mc Bean & Soulcraft – „Reggae On A Mission“