logo-t

  • Alpha Steppa dolazi u Zagreb

    Alpha Steppa dolazi u Zagreb

  • Black Uhuru - “As The World Turns”

    Black Uhuru - “As The World Turns”

  • Brain Damage -

    Brain Damage - "¡Ya No Màs!"

  • Devet godina Reggae hr-a

    Devet godina Reggae hr-a

  • Johnny Clarke:

    Johnny Clarke: "I danas živim i stvaram u Kingstonu, to je moj dom"

nike

Događanja
Izvještaji
22. Kolovoz 2018

Babilon protiv Babilona

Rototom 2018.

“*Croatian bandit looking for a discount, am I right*?”, čujem poznati glas negdje iza štanda s đinđama i minđama, “*I suppose it’s again the press accreditation, is it your turn this year?*”, podjebava me naš dobar drugar Pedro, stari španski razbojnik, prodavač magle, umjetnina & odjeće od konoplje. “ *~Ivana and Popi, reggae.hr, thats the link! Each year there is like three people from Croatia! Nice to see you man! Do you remember when we first met on something like 3rd Seasplash?~* ”

Eh treći Splash, dok Pula još nije bila Končarevo, na festivalu je svirao reggae i primao se keš, a Ministarstvo psihodelije je bilo integralni dio bratovluka… U međuvremenu je prošlo petnaestak godina, plemena su se raselila po rijekama, kose prorijedile, a obitelji proširile. Pedro zove sina koji me odmah zalijeva vodom (fala bratko, skuvala mi glava!) i usput nonšalatno polije cijeli štand i uključujući i tatinu pljugicu u ustima, “Fuckin’ little punk! Always doing damage! Look at our joint! But that’s absolutely normal I guess, hippie parents - punk kids!” Da, hipi starci i pank klinci, u najšarmantnijoj mašini za tiskanje para - Rototomu!

Rastamani svih zemljopisnih dužina i širina - od ghetto style crvena-žuta-zelena rupičasta potkošulja “How long u staying here girl?” tipova, do afrikan warrior ekipe u tradicionalnim nošnjama. Bjelkinje s turbanima i potpuno prekrivenim tijelom, do degeram-klinki s 2cm2 robice i fejk pletenicama - različita plemena iz svih dijelova svijeta skupljaju se u Španiji na tjedan dana da proslave kulturu koja nas je sve odgojila. Frikovi svuda - od jah army ćelavih tipova obučenih u vojne uniforme, s mrkim pogledima i “never smile” attitudeom, talijanskih sugar daddya s mekim brčićima (djevojke tvrde, ja nisam probao! ;), do iHippies “Hi Biaatch” outlook djevojčica, francuskih “PULLUPPPPP” ketaminskih brijača i cijelih obitelji (tata kanarinac pas mama ja) i solo “hey man, gotta a euro for di brother” brijača. U Babilonu, protiv Babilona!

Kuhamo rižu u petak navečer. Kamp ima veliku kuhinju koju svi mogu koristiti - voda koja nije za piće, elementi za kuhanje, stolovi i stolice i jebeno skup šank na kojem možeš piknuti pivu, kavicu, picu, kroasan. Biznis je doveden do savršenstva. 1 čaša 1 euro - prvi put moraš kupiti. Ne možeš natrag zamijeniti za pare ;) Nijemci imaju svu opremu, kuhaju stritktli vegan super zdravo, Talijanke koje imaju samo dvije žlice su užicale sve paštu, Francuzi kuhaju nekoliko kila pilećih krilca, a Afrikanci rade grah u vještičjem loncu od 20L. Bez beda bi se uklopili na Balkan - cijeli dan samo duvaju, piju kave i pričaju. Nema žurbe, nema moraš ovo ili ono! Brothers are from Balkans! Itinually giving thanx! Dalmacija vas čeka braćo! Spletom životnih okolnosti morao sam doći na špicu festa (vikend) i odjahati u ponedeljak umjesto da provedem punih tjedana dana. (Doslovno) sam se smjestio pod noge naših kraljica Mirne i Nine u glemping AKA govning kampu i dobio povlašteni tretman balkanske svinje koja dolazi na gotovo i odlazi prije kraja! Moje dame, vječno sam vam zahvalan!

Benicassim je od Barce udaljen cca tri sata vlakom, a cijeli gradić diše Rototom. Nisu Španci blesavi, kada je recesija pukla hardkor, a El Presidente Bunga Bunga Botox odlučio da mu smeta multikulti festival u sjevernoj Italiji, raširenih ruku su rekli “donesite svoj novac dragi Europljani, nas duvanje i frikovi ne smetaju!”. Blizu Castellona, najjeftinijeg grada za život na cijelom Iberskom poluotoku, ovo simpatično mjestašce tjedan dana godišnje diše one drop, a onda laganini troši zaradu ostatak godine. Kao Dalmatincu duhom, taj koncept nije mi daleko! Rižica je u međuvremenu gotova i na brzinu smo smazali večeru. Počinje kišica, vidi se da neće padati cijelu noć, taman paše za skulirati se. Još se baciti se pod tuš, oprat zube, popiti kavicu i ići brijati! Iz pozadine dolazi opaka niska frekva - *Nayabinghi order* - Groundation počinje svirati.

“Ekipa ja krećem. Nemrem fulati Groundation, nađite me kraj desnog zvučnika”, kaže Nina. “Di da te nađemo jebemti, kladim se da ćemo se izgubiti u ovom moru ljudi!”, odgovaram dok uzimamo još jednu kavicu, “Samo easy, Jah will provide!” 

Ne mogu točno procijeniti koliko je ljudi u tom moru - 5, 10, 30, 50 hiljada (procjena je da 250,000 ljudi prođe kroz festival) - nemoguće je zamisliti tu plimu koja nadire na glavni ulaz podvečer kada počinju koncerti. Četiri stejdža + dva “kluba” (natkriveni šatori), 50ak kuhinja i merch štandova i bezbroj “samo minutu da pogledam ovo” stvari . “*25 years walking together*” oficijalni slogan festa uopće nije besmislen - fakat se nahodaš!

“Una cerveza un euro!” viču hastleri po parkiralištu prije ulaza. “Ola amigo, fumar du marijuana?”, viču veseljaci. S druge strane ekipica s istetoviranim molekulama diskretno “What do you need we have all”. Crnci plešu na treš denshol i dodaju se sa zvučnikom kao loptom, a murija paradira okolo i pro-forma pretresa jednog nesretnika pred svima. Stari stajl kazni jednog da pokažeš drugima. I tek onda kreće Babilon u Babilonu!

Pretres na ulazu, da ne unosimo piće ili iće. Gdin. zaštitar mi ne uzima bocu vode - ali skida čep - da je mogu popiti do kraja, ali onda moram kupiti novu ako hoću brijati. Na početku free H2O, a kasnije 50c čaša, 3e 3dcl piva, 6e pizza za papigicu, 15e majica, 5e rizle - nema cjenkanja, svi merch štandovi primaju kartice. Kaj oćeš, tu je sve, ali ima svoju cijenu. Serious business!

> *Go home go home go home to your nana, you’re too poor to buy in Benicassim!*

Jebački je ovo udar na džep, posebno u aranžmanu kojeg smo mi upražnjavali, ali da se to proper iskampira tj. dođe s kombicom, sve bi bilo sto puta lakše. Za sljedeću godinu, piknuti kartu na vrijeme kad je super jeftina (sljedeći tjedan), odjahati tih nekoliko soma kilometara u kombici i doći tamo i brijati, to je godišnje hodočašće koje svaki frik bubnja i basa mora obaviti!

Belaj all around. Odlazimo na **Carribean Uptempo** stejdž di **Radio Torra** svira stari rocksteady. Prvi dodir s Rototomom - idemo ko u knjizi iz povijesti. Na kavici sutra, Nino (selektor sounda) veli “*What do play when you have Sly & Robbie on the main stage man? Anything would be too much, so we decided oldies but goldies!*”.

Gospon **Dunbar** i gospon **Shakespear** šibaju na mejn stejdžu u petak navečer sa svojim **Taxi Gangom**. Bolesno precizni, točni ko urica i s dekadama iskustva u skankin’ feetu, redaju riddim po riddim. Dolazimo točno prije procesije vokalista, kad sviraju zadnje taktove **Shine Eye Gyala** . Dolazi naš najdraži**Žuti** i otvara sa “**Nobody move**. Yellowman bi se bez beda uklopio u bilo koji kvartovski birc na istoku Zagreba, obučen u super uski sportski dresić sa žuto-zelenom lubanjom i šiltericom. Ko dizelaš 90-ih, po zadnjoj “Vidimo se u čitulji” modi, skače lijevo desno po stejdžu i reda hit za hitom. Bez urlanja, vrlo fino i precizno, uz više verzija i poneki pulap završava s obradom "Bam Bama". I onda, njegovo veličanstvo - **Duplate playing in the ghetto tonight**, a ja već sad mogu otići mado, a mogu i realno riknuti da mi nije bed. “**What a la la**”, pa red hitova, pa Taxi Gang svira **Queen Majesty riddim**… uz Johnny Osbournea moj Rototom je već ispunio sva očekivanja! Fala lepo, bilo mi je drago, sad me slobodno nađite kraj lijevog zvučnika u paklu. Nakon ovako ispunjenog života, za kaznu sam osuđen na opskurne dabove, dok Low Frequency snimaju dubplate s Lordom Tame!

“*Bio sam tamo u 60ima, 70ima, 80ima, 90ima i evo me i u novom mileniju*” kaže striko Osborune, i roka preko **Truths and Rights**, šiba **Ice Cream Love** i za kraj, poslije digital lektire **Buddy Bye**, rokne **Jahoviju** s **Bitty Mcleanom** koji svira u Taxi Gangu. Frajeru, jebeni kralj si! Kapa dole!

I tu Rototom pokazuje svoj širinu - headliner staje, mijenja se bend, a ekipa se raziđe i sjeda okolo. More ljudi stalno se giba, i tako do pet ujutro kada fest ofišali završava i sve se gasi. **Jimmy Cliff** svira poslije, a ima još XYZ stvari koje treba vidjeti. Nina se pojavljuje, novinarski profi s ogromnim fotićem i dežurno obavještava da je **Kibir La Amlak** s tri brazilke (**Dawta’s of Aya**) na **Dub Academyu** i da se trebamo preseliti tamo.

>Put do pakla je popločen dobrim namjerama, a put do dub stejdža denshol classom.

Denshol stejdž ima uvijek isti princip - **Resident crew** drži priču do ponoći, kad je denshol class radionica plesanja, a nakon njih headliner večeri. Talijani run things. **Blaze up** sound, dubplateovi talijanskih rege superstarova i kad je bio mlađahan, i denshol koji je VALJAO, kasne 80e i početak 90ih. Fino su piknuli oba dana ali na kraju ušli u neke ful moderne vode, valjda zbog a) vikenda b) količine žena na floru c) to je navodno jako moderno. Nemam želudac za te nove eskapade, gunshot ovo ono kurac pička la la, nema soundbwoy burial stylea, hiphop je preuzeo igru. Lova lova lova. Enciklopedijski sam pristupio danshall classu, za znanost, ne zbog plesačica, i slušao kako ekipa 10 puta za redom pušta **Tom Cruise**, RAY BAN RAY BAN RAY BAN, navodni denshol hit ljeta. Trep produkcija, stari denshol beat i beskrajno glupi liriksi. Obavezni regeton dio, malo autotjuna i mrvica afrohouse brije. O tempora o mores brate mili! Volim ja fini pulap, ali 10x ispočetka, to samo mogu izbrijati najveći frikovi i gospodična Matić-Mandić koja kaže da je to klasika kad se uči neki ples.

Dub ispunjen do zadnjeg mjesta, skroz malen ustvari. Ala Splash dub zadnjih godina, ali da je cijelo dvorište krcato. Dekoracije ko da sam na trensu - potpuni mrak, par VJ instalacija i brutalna gužva. Zvuk real and proper steel and copper! Ali nema naglaska na sistemima, na soundu - valjda kad radiš stejdž za XX soma ljudi, mora se ići na žešće razglase. Saso da vas čujem? Ja samo laički kenjuckam, don’t take me wrong! Brazilke i gospon Neizgovorljivi Dub Amlak rasturaju i tako malo pomalo već je tri i po ujutro, odlazi cirkus.

> I da, dragi moji hipici - sve je na betonu. I da, drago mi je zbog toga - staviti toliko ljudi u šumu ili plažu bio bi ekocid. Kao tople mediteranske dušice navikli smo na fina mjesta i ekstravagantno dobre lokacije za festivale, a ovo je veliki parking iznad karting staze jednog gradića na moru veličine Karlobaga. Ali ta energija… !

Kao dežurnom psihologu amateru (fini naziv za hejtera), nevjerojatno mi je da po danu ne mogu brijati. Ništa ne počinje prije dva popodne, samo se duva, bleji i pije kavica. Nije da mi to nužno ne paše, naprotiv, ali da nema mjuze ni pod zub fakat je ludo. Da, 40 stupnjeva je non stop, ali brijali smo mi i po gorem! Po danu je izbor - merch, hrana, african village, predavanja AKA Rototom Academy, Pachamama dio AKA masiraj me ispirsani tetovirani kostarikanče za 20e 20 minuta. Navečer - 50 actova na X mjesta, pa sad ti ulovi kaj ti više paše. Plaža je udaljena 20-ak minuta s busom, i da, za sve, ali baš sve treba ti para.

Za potrebe novinarstva i znanosti, odlazimo do plaže gdje se prvo streama **Radio Rototom**, a kasnije šiba denshol dida **Lampadread**. Čika roka kao da sam na najfinijem rege utorku prije cca 10 godina i **Vain** savršeno miksa riddim po riddim, bez autotuneova i pomodarija. Užasno me podsjetilo baš na takav vajb, Vain, meštre daj navrati molim te, fali nam dobre mjuze i dobrog miksa! Usred seta, vraća se na roots i jebeno dobro balansira atmosferom. Sunce, miris komba kremica za sunčanje i sative ruderalisa, kokteli, crnci degaraju, a bijelci cugaju i pokušavaju im parirati. More na 10 metara, golema pješčana plaža. To je sigurno super Nijemcima, ali hvala ti Bože na našem Cresu, Visu, Lastovu… - ipak mi znamo kako bi to **trebalo** biti ;)

> Čovjek se u Zagrebu navikne da svakih mjesec+ pogleda nešto kul, a na ljeto vidi par zanimljivih imena na par festivala. Tu u jednom danu imaš na izbor Jah Shaku koji šiba 7 satni set, Tiken Jah Fakolya na mejnu i Hollie Cook na lionu tj. roots yardu.

Natrag do Babilona, da se borimo protiv Babilona. Čovjek se u Zagrebu navikne da svakih mjesec+ pogleda nešto kul, a na ljeto vidi nekoliko zanimljivih imena na par festivala. Tu u jednom danu imaš na izbor **Jah Shaku** koji šiba 7 satni set, **Tiken Jah Fakolya** na mejnu i **Hollie Cook** na Lionu tj. Roots Yardu. I kaj sad, da skočim pod auto La Guardia Civila i prekinem mučenje ili da krenem brijati. Nina i Mirna odlaze na **Shaku**, ja idem vidjeti najprigušeniji glas Obale bjelokosti. Roots misa. Izliječio sam svoje duševne krahove zadnjih godina uz senora **Fakolya** i spremno se preselio na **Pow Pow Movement & One Love Hi Powa**. I tu je taj problem ovako velikih festivala - idem vidjeti nešto kul, stignem na Shaku, svira cijelu noć, zapričam se s nekim, popijem neko preskupo smeće i već prođe dva sata. Ekipa raketira hit na hit, plejt na plejt - **If Jah is standing by my side** otvara set koji prolazi kroz zlatne godine rootsa 80ih i 90ih do onoga što bi i naši najzagriženiji daberi rekli “ma to mi je kul denshol, ali to više tako ne zvuči”. Naravno, to je reggae dancehall, koji je kod nas izumro pod napadom MTV produkcije i bez steady selektora koji će gurati takav zvuk. Svašta se može reći Talijanima, ali su naš rege zadužili za sva vremena! Boo Boo Vibration, Earth ground combination, stari BR Stylersi, Grena, i današnja parada dabova, ipak im je Afrika prekomorski susjed.**Shaka** serious meditation, minimalna sirena, ponekad samo ugasi tjun i kaže “Jah”, play it again meštre! Milion ljudi na akademiji, nakon para litara znoja mičem se sve dalje od sounda i krećem prema kampu. **Hollie Cook** šiba na Lion stageu, koji je prvi do izlaska s festa. Obožavam je i rado puštam njene trake, ali ovakav koncert mi je bio posve neočekivan. Jazzy stajl - mazanje medom i kinky igrice, jako nježno, perverzno ehasto i jazzy, s ozbiljnim improvizacijama i još ozbiljnijim toncem na roots yardu! Zvuk je razvalio! I opet, četiri ujutro kaj sad da radim, prehodao sam mali maraton danas, a munchiesi su me podsjetili da su u šatoru neki čokoladni keksi!

> “If you have the chalice, and you have the fire, it’s very simple - BUN DI CHALICE!”

Popodne nećemo na plažu, nego brijemo na festu. Sjedamo u House of Sheeba da roknemo neki afrički đir. Iza nas sjede dva stara rastamana i jedna starija dama.*“If you have the chalice, and you have the fire, it’s very simple - BUN DI CHALICE!”* , odgovara white-dread House of Rastafari na njeno pitanje “*Why are you smoking ganja?*”. Sviđa mi se to objašnjenje, usvojite ga kao svoje kada vas netko sljedeći puta pita isto. Možda samo na Cannabis cupu u Holandiji ima više trave nego na Rototomu! Možda je Rototom samo paravan za godišnji skup farmera. Možda je samo godišnji genbeng avio industrije tj. police in helikopters, a možda je samo pitanje te divne sporine…

Hrana ne dolazi već sat vremena, osjećam se kao da smo u Kaštel Sućurcu i konobaru jako ide na živce jer smo uopće sjeli kod njega. Naša crna braća burazeri! Opet vam ponavljam - čekamo vas iza Velebita! Malo su zaboravili da smo vani, pa su onda malo zabunom dali hranu nekom drugom kad smo krenuli prigovarati! Balkan style, kaje buraz di je naša hrana mrki pogledi ovo ono, a opet sve tako toplo i fino! Tranquilo amigos! Pikam blabla car podvečer do Barcelone da stignem na prerani avion ujutro, i ostavljam svoje drage kompanerosice da i dalje uživaju u glempanju bez bitange pod nogama. More tunes coming soon!

*You know that this year Boom was more cheaper for merch people then Rototom? Yeah man, don’t even ask the price. This is a machine, business takin over!”*, kaže Pedro, “*How are your festivals? I heard it’s going crazy in Croatia lately, money runs things. Say hi to crew back at home!*”.

Foto: Nina Gostrec

Tekst:   Gospon Kiwi

Recenzije

Black Uhuru - “As The World Turns”
Brain Damage - "¡Ya No Màs!"
Max RubaDub – "Style & Passion"
Jah Schulz - "A Railroad Session"
Weeding Dub - "Another Night Another Day"