logo-t

Sassja - "No problemo"
Recenzije

Sassja - "No problemo"

"Uvijek je bila čudna"
MikkiM – "21st Century Rude Boy"
Recenzije
Filip Motovunski - "Check Out the Vibe" EP
Recenzije
Exotic Times podcast
Podcast

Exotic Times podcast

Dancehall, dancehall
prev
next

nike

Događanja
Izvještaji
16. Srpanj 2014

Skaville se vratio kući

Nakon šest godina lutanja obalom (Voz na Krku, Preluk, Martinska), Skaville festival je ponovno na domaćem terenu. Iako nam mnogima još uvijek nedostaje Voz, moram priznati da je ova lokacija veliki dobitak za festival. Istina je da je posjetiteljima (pogotovo onima s obale) nedostajalo more, ali ova je lokacija ponudila mnoštvo pluseva. Zamjetno se povećao broj dnevnih aktivnosti, dok se npr. u Šibeniku sve svodilo na pijančevanje na rivi), a i festival u samom centru grada je opcija koja omogućuje lakše „preživljavanje“ festivala.

Osim navedenih prednosti tu je, naravno, i glazba. Cjelodnevna zabava u samom kampu i okolici uljepšana je vrlo dobrom glazbom s male pozornice. Bilo je propusta, ali ti propusti ni najmanje nisu naštetili komforu posjetitelja. Moglo se npr. nešto više poraditi na informiranosti posjetitelja o samoj satnici koncerata, jer nemaju svi pristup internetu tijekom kampiranja. Ipak, ponavljam još jednom, veliki je pomak napravljen u odnosu na Martinsku. Već tokom dana je bila zagarantirana vrhunska zabava koju je kvarila tek povremena kiša. Početak je pripao malom stageu na kojem se cijelog dana vrtila starija roots i dub priča, da bi nešto kasnije za miksetu stali i Baga Sound. Bio je to savršeni soundtrack za zagrijavanje u kampu uz vrlo dobro raspoloženu ekipu.

I dok je još trajalo zagrijavanje za koncerte u kampu, na pozornicu u križevačkom ljetnom kinu popeli su se Raggalution, slovenski roots reggae bend koji je sve prisutniji na festivalima i događanjima u regiji. Odsvirali su oni svoj prvi album, a publika se polako počinjala skupljati. Na vrijeme, srećom, jer je nakon Raggalutiona uslijedio najbolji bend na ovom festivalu. Riječ je o hrvatsko-francuskom kolektivu Drvored. I dok su meni za uho zapeli već prošlog ljeta na Delta Summer Street Sessionu, većina posjetitelja zapravo do tog trenutka nije znala o kome je riječ. Ali Drvored se pobrinuo da ih svi zapamte. Vesela i razigrana skupina svoju je kombinaciju francuske šansone sa ska i balkanskim prizvukom. Bilo je to nešto nevjerojatno, a publiku su ostavili sretnu i zadovoljnu. Činjenica je da se drugog dana po kampu i na šankovima najviše pričalo o njihovim nastupima i da je ovo bend kojeg čeka svjetla budućnost. Uostalom, ako se ne varam, uskoro bi i njihov prvi album trebao ugledati svjetlo dana te sam siguran da će tada, kada publika upozna njihov rad, atmosfera na koncertima biti još bolja.

Nakon Drvoreda, usljedila je potpuna suprotnost. Ne znam kako da opišem Ska-Pecs, ali probat ću biti što jasniji: NE VALJA!!! Riječ je, naime, o mađarskom cover bendu megapopularnog Ska-P-a koji ničim nije zaslužio nastup rame uz rame bendovima poput Drvoreda, S.A.R.S.-a, Jah on Slidea i Postolar Trippera. Loša imitacija s ovim bendom poprima sasvim nove dimenzije. Osim što bend kao bend nema nikakvog osjećaja za podizanje atmosfere i što na bini liče na neki uštogljeni bend za maturalne zabave kojima baš i nije stalo do ostavljanjanja većeg utiska, pjevač se nije potrudio čak ni stihove (jednog benda!!!) naučiti napamet, već je stalno virio u šalabahter postavljen na stalak ispred njega. Da ne pričamo da od energičnosti (po čemu je Ska-P najpoznatiji) nije bilo ništa.

Nakon gaf benda, red je došao i na regionalne megazvijezde i bend koji sve više i više napreduje, beogradski S.A.R.S. Istina, zvuk ovog benda ni najmanje ne prija mome uhu, ali nitko im ne može osporiti status velikih zvijezda kao ni sve veći napredak u live izvedbi, i zabavljački i glazbeni dio. Uz stare i nove hitove odveli su oduševljenu publiku prema kraju koncertnog djela večeri. Nakon koncerata, usljedio je nastup DJ-a Killo Killo na manjoj pozornici. Iako se veliki dio publike odlučio napustiti festival, Killo Killo je svojim mješavinama raznih stilova vrhunski zabavio malobrojne pojedince pred pozornicom, ali i one u obližnjem kampu.

Trećeg je dana ponovno krenulo po isprobanom receptu. Gradnja ogromnog T-rexa izgrađenog od granja, a koji je svoje mjesto na Skavilleu našao zahvaljujući Festivalu granja koji se odvijao paralelno na istoj lokaciji, promatrana je uz jeftino, ali vrlo dobro domaće pivo i  glazbu s malog stagea. Moram priznati da se radi o vrlo zanimljivoj umjetnosti te da će biti zanimljivo sljedeće godine vidjeti dovršenog T-rexa (tijekom našeg boravka na festivalu još nije bio dovršen) pored skulpture prošle godine izrađenog mamuta. Osim ove atrakcije, primjetili smo u subotu predvečer simpatičnu cirkusku predstavu za djecu te nedjeljnu radionicu žongliranja. No boljoj informiranosti o radionici kumovao je manjak informacija na samoj lokaciji, što je unatoč dobroj zabavi bio najveći minus u organizaciji. Ipak, i bez informacija smo doživjeli veliki dio popratnih sadržaja te se dobro zabavili.

Trećeg dana našom greškom, tj. predugim zadržavanjem u kampu (ali to je tako kad je ekipa super), propuštamo prva dva benda te stižemo tek na nastup Jah on Slidea. Prikladan je to naziv za simpatičan francuski bend koji svoju glazbu stvara pod utjecajem drugog ska vala. Nakon šest godina izbivanja, vratili su se s novim albumom, a tom su se prigodom zaustavili i u Križevcima. Riječ je o simpatičnom bendu koji je rasplesao još uvijek malobrojne posjetitelje. Ovaj je bend svojim odjevnim stilom (crna odijela) i samim nastupom podsjetio na stare dane ska glazbe. Iako nije riječ o neviđenom spektaklu, sasvim solidno su odradili svoj nastup i predstavili se ska publici u Hrvatskoj.

Nakon Jah on Slidea usljedio je nastup Postolar Trippera. Iako se radi o svima poznatom bendu koji zna rasplesati publiku, ovo je bio jedan od slabije posjećenih koncerata Postolara kojem sam svjedočio. Nisu ni oni djelovali toliko impresivno kako se od njih naviklo, ali nastup je to koji se može svrstati odmah nakon nastupa Drvoreda prethodnog dana. No, da se zabava ne bi prerano završila pobrinuli su se prvo Baga Sound svojom jungle i dancehall selekcijom te Hannibal Selecter oduševivši veselicama latinskog prizvuka. Iako je razgaženo blato pred malom pozornicom učinilo svoje, a javili su i određeni tehnički problemi, navedeni izvođači rasplesali su malobrojne preostale posjetitelje te zabavili one koji su se odlučili na nešto mirnije osluškivanje glazbe iz kampa. Bio je to ujedno i završetak festivala za nas jer smo, nažalost, zbog privatnih obaveza morali propustiti velikane New York Ska-Jazz Ensamble i Naturalnu Mistiku koji su nastupili u nedjelju.

Skaville je povratkom u Križevce ponudio novu, zanimljivu lokaciju te vrlo dobru, ali ne i savršenu zabavu sa zanimljivim bendovima. Bilo je tu i gafova poput slabog protoka informacija od organizatora do posjetitelja u kampu ili loših bendova poput Ska-Pecsa, ali ukupni je dojam vrlo dobar. Trodnevni izlet u Križevce se isplatio te je jasno da budućnost ovog festivala, uz neka poboljšanja leži u unutrašnjosti Hrvatske.

 

Tekst:  

Recenzije

Sly and Robbie Meet Dubmatix - "Overdubbed"
Sassja - "No problemo"
MikkiM – "21st Century Rude Boy"
Filip Motovunski - "Check Out the Vibe" EP
207 - "Brainstorm" LP