logo-t

11. Skaville Festival
Vijesti

11. Skaville Festival

Nadolazi nam 11. izdanje Skaville festivala
E3 i Egoless,  predstavnici ZamZam Sounda u Mastersu
Vijesti

E3 i Egoless, predstavnici ZamZam Sounda u Mastersu

Volumen & Reggae hr predstavljaju Reggae utorak special edition 
Samory I - "Black Gold"
Recenzije
Objavljeni datumi 16. Seasplasha 2018.
Vijesti

Objavljeni datumi 16. Seasplasha 2018.

Stigli novi datumi i puštene prve ulaznice za Seasplash 2018.
Overjam Festival opravdao povjerenje publike
Izvještaji

Overjam Festival opravdao povjerenje publike

Treći dan šestog dana Overjama
prev
next

nike

Događanja
Reggae slovenija
Recenzije
Peckings
Peckings 2015.
22. Listopad 2015

Macka B - "Never Played a 45"

Sve ono što mora biti rečeno 
Dok drugi obično i povremeno izdaju konceptualne albume, glazbena karijera od Macka B-a je cijela jedan jedini koncept. Poznat i plašen po svojem oštrom jeziku, ali i po notornom humoru, ovaj britanski singjay, DJ, muzičar i producent već više od tri desetljeća napada nečistu savjest Babilona iz svih njemu raspoloživih sredstava. A također je jedan od prvih reggae velikana koji je posjetio naša područja. Nadaren s prodornim glasom, tečnim flowom i liričnim talentom, koji uopće ne jenjava s vremenom - dapače, postaje sve žešći - u svom novom albumu ponovno izvlači tešku artiljeriju te detektira i locira sve one teme koje su trenutno aktualne; u "Their God" povlači crtu između onih koji u ime svog boga nanose patnje i smrt drugima te onih koji u ime svoga čine dobro, dok u "Big Thief" izjednačava lopovluk vladajućih s gangsterskom uličnom (ne)kulturom.

Ali i one stvari koje se uporno drže neriješenim gotovo stoljećima kod njega nikad nisu zaboravljene. Tako primjerice u uvodnoj "African" priziva u sjećanje robovlasničke grijehe kolonijalnog Zapada. Kao pravi sljedbenik Rastafarija, u pjesmama kao što su "Rasta Tell Dem" ili "Beautiful Naturally" ukazuje na alternativu spram trenutnih (samo)destruktivnih trendova protiv humanosti i prirode. Naravno, ni tematika legalizacije marihuane nije smjela ostati uskraćena, u "Medical Marijuana Card" se na šaljiv način obračunava s nezgrapnim i ridikuloznim stavom vlasti prema istoj.

Macka B je igrač starog kova, koji se ne da zavesti hipokrizijom i mediokritetom, tako rasprostranjenim u današnjici, a od kojih ni reggae nažalost više nije imun. Bez ikakvog ustručavanja je za svoj novi, osamnaesti po redu album odabrao najklasičnije riddime i aranžmane kojih se uopće mogao dokopati. Za to je angažirao Packing Brothers - braću Chrisa i Dukea, čiji je otac George 'Daddy Packings' Price bio pionir britanskog reggaea. Ova dvojica imaju pristup materijalima iz jamajkanskih Tressure Isle i Studio One te su iz naftalina izvukli rane reggae i rocksteady riddime koje su svojevremeno producirali Duke Reid, Bunny Lee i Sir Coxsone Dodd na Jamajci prije nekih četrdesetak godina. Znači zvuk albuma je vrlo i striktno vintage. Glomazni i izričito organični bas se valja po tjerajućim, repetitivnim ritmovima, oštrim gitarskim skankovima i lepršavim duhačima te mističnom flautom kao na primjer u "Hail H.I.M.". Čak zalazi i u spiritualne Nyabinghi sfere s ritualističkom "Fire" s kojom isporučuje jednu od najjačih i najboljih pjesama albuma.

Naslovna "Never Played a 45" - prethodno objavljena kao singl samo na vinilu - je hvalospjev starim 7-inčnim pločama na kome su izlazila prva reggae izdanja, ali i poziv svima koji imaju tu mogućnost da ne dopustu da ovaj zvučni format padne u zaborav. Macka B se s ovim albumom vratio u početne dane ne samo svoje karijere, već i reggaea uopće, a sve je to komprimirao u izvrsnoj "Soundman" u kojoj na njemu svojstven, izravan i iskren način opisuje kronologiju nastajanja sound sistem kulture. Sve u svemu, rijetko je koji album tako poučan i zanimljiv kao ovaj.

Tekst:  

Video sadržaj