logo-t

  • Izašao prvi hrvatski riddim EP -

    Izašao prvi hrvatski riddim EP - "Bun Dem" Riddim

  • Alpha Steppa dolazi u Zagreb

    Alpha Steppa dolazi u Zagreb

  • Black Uhuru - “As The World Turns”

    Black Uhuru - “As The World Turns”

  • Brain Damage -

    Brain Damage - "¡Ya No Màs!"

  • Devet godina Reggae hr-a

    Devet godina Reggae hr-a

  • Johnny Clarke:

    Johnny Clarke: "I danas živim i stvaram u Kingstonu, to je moj dom"

nike

Događanja
Recenzije
Groove Attack Productions
Groove Attack Productions 2014.
7. Svibanj 2014

Sly & Robbie - "Underwater Dub"

I onda, neke dvije minute nakon početka albuma, zatečemo se u osjećaju kao da ga slušamo na dnu mora.

Pri tome naslov novog albuma nije nipošto bez smisla - karakteristični i u cijelosti analogni sound "živih" instrumenata prožimaju sonaru slični zvukovi i efekti koji kao da imitiraju izobličene podvodne zvučne valove. A moralo je i do toga jednom doći. U svojoj nevjerojatnoj produktivnosti, ovaj najpoznatiji ritam dvojac reggaea se u novom albumu vratio svojim korijenima, točnije sedamdesetim i potpuno analognom zvuku. Općenito, korijeni i slavna ostavština, u kojoj su bubnjar Sly Dunbar i basist Robbie Shakespeare odigrali također važnu ulogu, ovdje se pišu velikim slovima.

I samo mjesto snimanja ovog albuma ima povijesnu težinu. U Harry J Recording studiju snimao je još svojevremeno Bob Marley neke svoje albume, kao i Augustus Pablo i razni drugi, a nakon ponovnog stavljanja u pogon u dvijetisućitim, njegove usluge koriste i aktualni akteri poput Sizzle i Luciana. Svoj prethodni i vrlo uspješni dub album "Blackwood Dub" iz 2012. godine, Sly & Robbie također su snimili u rečenom studiju, a "Underwater Dub" bi mogao naslijediti taj isti uspjeh. Ipak, iako je sve snimljeno na vintage opremi, sam pristup aranžmanima i miksanju ovih deset skladbi je suvremen, reklo bi se čak i eksperimentalan.

Najjača karika je svakako ritam sekcija Sly & Robbiea, koji u već poznatoj razigranoj maniri ali i desetljećima iskustva iza sebe, uvijek iznova iz rukava izvlaču neke nove, uzbudljive i svježe ritmove. Tako je u jednom navratu Sly izjavio: 'Kad se nas dvojica koncentriramo samo na bubanj i bas, onda se lansiramo u pravcu svemira'. Ali i njihovi stalni suradnici Tony Green, Everald Gayle i Hopeton Williams na duhačima, te gitaristi Mikey Chung, Radcliffe Bryan, Daryl Thompson i Dalton Brownie, kao i Robbie Lyn, Frankie Waul i Steven Marsden na keyboardu ovdje su ponovno vrhunski odradili svoje poslove. U "Great Wall" reverbirani gitarski chopovi se gromoglasno gube u pozadini, a u dinamičnoj "Stormy" prolijeću distorzirane salve. U "Daphne" perkusije odjekuju kao udaljeni zvukovi propelera, a jaki udarci bubnjeva samo što ne izletu iz zvučnika. Nema sumnje, efekti snimatelja i inženjera Delroy Pottingera, Steven Stewarta i Alberto Blackwooda čine od ovog albuma jednu elastičnu mrežu ritmova, melodija i zvukova u najboljoj tradiciji "strictly dub - no vocals" izdanja.

No, Sly & Robbie nisu samo ispisivali reggae povijest (iako albumi poput "Romantic Reggae For The Ladies" i "Made In Jamaica" s Bobom Sinclaireom teško da imaju neko povijesno značenje), već su isto imali i manje-više uspješne izlete u pop, folk, rock i modernu elektronsku muziku, a neke od tih utjecaja možemo čuti i u ovih deset skladbi; upravo "Dictionary" i "Thumb Drive" recimo imaju tu neku disco-pop estetiku s glatkim synthovima i pulsirajućim basevima. Također kod njih nema traga onom tipičnom minimalizmu duba - kod njih je posrijedi čitava paleta afro-karipskih ritmova i pravi orkan najraznijih perkusija i filigranog druminga Sly Dunbara, kao na primjer u militantnom dancehall komadu "Spray Belly" i završnoj "War Zone".

U "Underwater Dub" ovi ritam-blizanci, kako ih još od milja zovu, su se vratili svojim počecima, ali su pri tome ulili višegodišnje stečeno iskustvo "reggaealiziranja" svih mogućih muzičkih pravaca. Rezultat je jedan neobičan i zanimljiv eksperiment, koji ima i svojih tanjih predjela. Ali ni Sly & Robbie nisu više najmlađi, tako da im komotno možemo oprostiti sporadične znakove zamora. U konačnici, što bi uopće mi bez njih?

 

Tekst: